Dio zanimljivog sadržaja sa prethodne Web stranice: Psihološkog savjetovališta Pro Mente (Mostar).
I neki noviji sadržaji.
U ne tako davnoj prošlosti, definiciji stresa pridavalo se svojevrsno ezoterično značenje koje je za prosječnu osobu imalo nejasan smisao. Međutim, unatrag posljednja tri desetljeća stres je, doslovce, postao općepoznatim pojmom koji se vrlo često spominje u svakodnevnom govoru. Skoro da se i ne mogu pročitati dnevna novinska idzranja, a da se ova riječ ne pojavi i po nekoliko puta.
Stres se često upotrebljava kao zajednički deskriptor za osjećaje nelagode i nezadovoljstva. Uspješan poduzetnik stres vidi kao tenziju i frustraciju koje su posljedica pritisaka na poslu, kompjutorski programer posljedicama stresa smatra svoje probleme u koncentraciji, medicinska sestra misli da je stres uzrok njezinog trajnog umora, a učitelj u školi osjeća se izložen stresu kada radi s neposlušnim učenicima. Iz ovih je primjera vidljivo kako su gotovo svi ljudi danas u određenoj mjeri svjesni uloge stresa u njihovom životu, ali je svatko doživljava na svoj način.
Mnogi ljudi su pod stresom. Neki to mogu dobro podnijeti, drugi pate od toga, što može dovesti do izgaranja i drugih problema. Ali što znači dobro ili loše rješavanje stresa? Što je zapravo stres? Pripadaju li tome i stvari poput vjenčanja i operacija? U sklopu treninga regulacije stresa individualno definiramo fizičke, psihičke i socijalne stresore.
Ono što se često zaboravlja ili se ponekad uopće ne smatra relevantnim su mali svakodnevni stresori, stresori performansi i uloga vlastitih misli kao pojačivača stresa, zbog čega ćemo se njima vrlo pažljivo posvetiti. .
Kako bismo spriječili ili ublažili stres, ponekad možemo promijeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju.
Stres je odgovor organizma na situaciju koju osoba doživljava kao ugrožavajuću po svoj tjelesni ili psihički integritet. Organizam se u stresu priprema na brzu reakciju i zaštitu - npr. pojačava se rad srca i pluća, povisuju se krvni tlak, razina šećera u krvi, mišićna napetost itd. Psihičke reakcije su strah, tjeskoba, promjene pozornosti, rasuđivanja
itd. Na primjer, svima nam se dogodilo da drhtimo od straha.
Osovina hipotalamus - hipofiza - kora nadbubrežne žlijezde zajedno sa simpatičkim sustavom povezuje centralni živčani sustav i periferiju tijela. Središnje mjesto osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde nalazi se u neuronima paravaentrikularne jezgre hipotalamusa. Ovi neuroni luče hormon koji oslobađa kortikotropin, engl. corticotropin releasing hormon (CRH), te neurone koji luče arginin-vazopresin (AVP). Noradrenergični neuroni se nalaze u locus ceruleusu jezgri produžene moždine. Jedan i drugi centar su povezani, posjeduju osnovnu dnevnu aktivnosti i zajedno s perifernim produktima (hormonima) reagiraju u stresu, pa su poznati još i pod imenom stresni sustav.
Latinska riječ districtia, kroz srednjovjekovnu francusku destrece i srednjovjekovnu englesku distresses, postaja je engleska riječ distress, odnosno skraćivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovanog stresorom. Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečije odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na:
I što možemo učiniti da ih na vrijeme smanjimo, tj. da ih održimo malima? Nije lako, ali borba protiv stresa i osjećaja kako ti cijeli svijet sjedi na leđima apsolutno je nužna želimo li zadržati elan, ali i psihičku i fizičku stabilnost.
Za neke ljude, svaki novi dan novi je pritisak za živce, novi test izdržljivosti i nova hrpetina izazova. Pogledajte samo s čime se sve suočavate – tvrdoglave kolege na poslu i još tvrdoglaviji šefovi, naporni trgovci i suradnici, svađe kod kuće i natezanja s obitelji, pa još i loše vijesti na televiziji... Svi ti dnevni pritisci, koje volimo nazivati sitnima, mogu se činiti trivijalnima i beznačajnima, posebno u usporedbi s ozbiljnim životnim traumama i velikim problemima, kakve su nečija operacija srca ili smrt u obitelji.